Razvoj plastike može se pratiti do sredine 19. stoljeća.U to su vrijeme, kako bi zadovoljili potrebe rastuće tekstilne industrije u Velikoj Britaniji, kemičari miješali različite kemikalije, nadajući se da će napraviti izbjeljivač i boju.Kemičari posebno vole ugljeni katran, koji je otpad sličan skuti kondenziran u tvorničkim dimnjacima na prirodni plin.

William Henry Platinum, laboratorijski asistent na Kraljevskom institutu za kemiju u Londonu, bio je jedan od ljudi koji su izveli ovaj eksperiment.Jednog dana, dok je platina brisala kemijske reagense prolivene po stolu u laboratoriju, otkriveno je da je krpa obojena u boju lavande kakva se tada rijetko viđala.Ovo slučajno otkriće učinilo je da platina uđe u industriju bojanja i na kraju postane milijunaš.
Iako otkriće platine nije plastika, ovo slučajno otkriće je od velikog značaja jer pokazuje da se spojevi koje je stvorio čovjek mogu dobiti kontroliranjem prirodnih organskih materijala.Proizvođači su shvatili da su mnogi prirodni materijali poput drveta, jantara, gume i stakla ili previše rijetki ili preskupi ili nisu prikladni za masovnu proizvodnju jer su preskupi ili nedovoljno fleksibilni.Sintetički materijali idealna su zamjena.Može promijeniti oblik pod utjecajem topline i pritiska, a može zadržati oblik i nakon hlađenja.
Colin Williamson, osnivač Londonskog društva za povijest plastike, rekao je: "U to vrijeme ljudi su bili suočeni s pronalaženjem jeftine alternative koja se lako mijenja."
Nakon platine, drugi Englez, Alexander Parks, pomiješao je kloroform s ricinusovim uljem da bi dobio tvar tvrdu poput životinjskih rogova.Ovo je bila prva umjetna plastika.Parks se nada da će ovom umjetnom plastikom zamijeniti gumu koja se ne može široko koristiti zbog troškova sadnje, žetve i obrade.
Njujorčanin John Wesley Hyatt, kovač, pokušao je napraviti biljarske kugle od umjetnih materijala umjesto biljarskih kugli od slonovače.Iako nije riješio taj problem, otkrio je da se miješanjem kamfora s određenom količinom otapala može dobiti materijal koji može mijenjati oblik nakon zagrijavanja.Hyatt ovaj materijal naziva celuloid.Ova nova vrsta plastike ima karakteristike masovne proizvodnje strojeva i nekvalificiranih radnika.Filmskoj industriji donosi snažan i fleksibilan proziran materijal koji može projicirati slike na zid.
Celuloid je također promicao razvoj industrije kućnih ploča i naposljetku zamijenio rane cilindrične ploče.Kasnije se plastika može koristiti za izradu vinilnih ploča i kazeta;konačno, polikarbonat se koristi za izradu kompaktnih diskova.
Celuloid čini fotografiju aktivnošću sa širokim tržištem.Prije nego što je George Eastman razvio celuloid, fotografija je bila skup i glomazan hobi jer je fotograf sam morao razvijati film.Eastman je došao na novu ideju: kupac je poslao gotov film u trgovinu koju je otvorio, a on je za kupca razvio film.Celuloid je prvi prozirni materijal od kojeg se može napraviti tanka ploča i smotati u kameru.
Otprilike u to vrijeme Eastman je upoznao mladog belgijskog imigranta, Lea Beckelanda.Baekeland je otkrio vrstu tiskarskog papira koji je posebno osjetljiv na svjetlost.Eastman je kupio Becklandov izum za 750.000 američkih dolara (što odgovara sadašnjih 2,5 milijuna američkih dolara).Uz sredstva pri ruci, Baekeland je izgradio laboratorij.A 1907. izumio je fenolnu plastiku.
Ovaj novi materijal postigao je veliki uspjeh.Proizvodi od fenolne plastike uključuju telefone, izolirane kablove, gumbe, propelere za zrakoplove i biljarske kugle izvrsne kvalitete.
Parker Pen Company proizvodi razna nalivpera od fenolne plastike.Kako bi dokazala robusnost fenolne plastike, tvrtka je napravila javnu demonstraciju javnosti i ispustila olovku s visokih zgrada.Časopis “Time” naslovnicu je posvetio predstavljanju izumitelja fenolne plastike i ovog materijala koji se može “upotrijebiti tisuće puta”
Nekoliko godina kasnije, DuPontov laboratorij također je slučajno napravio još jedno otkriće: napravio je najlon, proizvod koji se zove umjetna svila.Godine 1930. Wallace Carothers, znanstvenik koji je radio u laboratoriju DuPont, uronio je zagrijanu staklenu šipku u dugački molekularni organski spoj i dobio vrlo elastičan materijal.Iako se odjeća izrađena od ranog najlona topila pod visokom temperaturom glačala, njezin izumitelj Carothers nastavio je s istraživanjem.Oko osam godina kasnije, DuPont je predstavio najlon.
Najlon je naširoko korišten na terenu, padobrani i vezice za cipele izrađeni su od najlona.Ali žene su entuzijastične korisnice najlona.15. svibnja 1940. Amerikanke su rasprodale 5 milijuna pari najlonskih čarapa koje je proizveo DuPont.Najlonskih čarapa je sve manje, a neki poslovni ljudi počeli su se pretvarati da su najlonske čarape.
Ali priča o uspjehu najlona ima tragičan kraj: njegov izumitelj, Carothers, počinio je samoubojstvo uzevši cijanid.Steven Finnichell, autor knjige “Plastic”, rekao je: “Stekao sam dojam nakon čitanja Carothersovog dnevnika: Carothers je rekao da su materijali koje je on izumio korišteni za proizvodnju ženske odjeće.Socks se osjećao vrlo frustrirano.Bio je učenjak, zbog čega se osjećao nepodnošljivo.”Osjećao je da će ljudi misliti da je njegovo glavno postignuće bilo ništa drugo nego izum “običnog komercijalnog proizvoda”.
Dok je DuPont bio fasciniran svojim proizvodima koje ljudi jako vole.Britanci su tijekom rata otkrili mnoge upotrebe plastike u vojnom polju.Do ovog otkrića došlo se slučajno.Znanstvenici u laboratoriju Royal Chemical Industry Corporation iz Ujedinjenog Kraljevstva izvodili su eksperiment koji nije imao nikakve veze s ovim, a otkrili su da se na dnu epruvete nalazi bijeli voštani talog.Nakon laboratorijskih ispitivanja, utvrđeno je da je ova tvar izvrstan izolacijski materijal.Karakteristike su mu drugačije od stakla, a radarski valovi mogu proći kroz njega.Znanstvenici ga zovu polietilen, a od njega grade kućicu za radarske stanice za hvatanje vjetra i kiše, kako bi radar i dalje mogao uhvatiti neprijateljske letjelice pod kišnom i gustom maglom.
Williamson iz Društva za povijest plastike rekao je: “Postoje dva čimbenika koji pokreću izum plastike.Jedan faktor je želja za zaradom, a drugi faktor je rat.”Međutim, tek su sljedeća desetljeća plastiku učinila pravim Finneyjem.Chell ga je nazvao simbolom "stoljeća sintetičkih materijala".Pedesetih godina prošlog stoljeća pojavljuju se plastične posude za hranu, vrčevi, kutije za sapun i drugi kućanski proizvodi;šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavile su se stolice na napuhavanje.U 1970-ima, ekolozi su istaknuli da se plastika ne može sama razgraditi.Entuzijazam ljudi za plastične proizvode je opao.
Međutim, 1980-ih i 1990-ih, zbog velike potražnje za plastikom u industriji proizvodnje automobila i računala, plastika je dodatno učvrstila svoj položaj.Nemoguće je zanijekati ovu sveprisutnu običnu stvar.Prije pedeset godina, svijet je mogao proizvesti samo desetke tisuća tona plastike svake godine;danas svjetska godišnja proizvodnja plastike premašuje 100 milijuna tona.Godišnja proizvodnja plastike u Sjedinjenim Državama premašuje zajedničku proizvodnju čelika, aluminija i bakra.
Nove plastikes novostima se još uvijek otkrivaju.Williamson iz Društva za povijest plastike rekao je: “Dizajneri i izumitelji koristit će plastiku u sljedećem tisućljeću.Nijedan obiteljski materijal nije kao plastika koja omogućuje dizajnerima i izumiteljima da dovrše svoje proizvode po vrlo niskoj cijeni.izumiti.